Mala Sophi Green voli plesati, unatoč tome što je rođena bez ruku, piše Daily Mail.
Sedmogodišnjakinja može izvršiti brojne aktivnosti koristeći samo stopala, poput jedenja s nožem i vilicom ili štapićima, pisanja, pa čak i vožnje bicikla.
Kada joj je bilo samo dvije godine, usvojili su ju Christianne i Jeremy Green iz Utaha. Njeni novi rodtelji brzo su primjetili kako je djevojčica u stanju napraviti puno stvari bez ruku.
“Sjećam se kada smo ju tek usvojili i dali Sophi njen prvi sladolet u kornetu”, kaže Christianne. “Spremala sam se nahraniti ju i držala ga pred njom, a ona ga je samo zgrabila sa svojim malim stopalImA i počela ga sama jesti. Bili smo potpuno oduševljeni i od tog trenutka znamo da ona može sve”.
Ljubav na prvi pogled
Par je bio u procesu usvajanja Sophine starije sestre, Lexie, kada su prvi puta ugledali Sophie.
U to vrijeme simultano usvajanje dva djeteta iz Kine općenito nije bilo dozvoljeno, ali kako su obje djevojčice bile s invaliditetom, Greenovi su dobili odobrenje.
“Sophi je imala te prekrasne velike oči i ustvari smo njih primjetili i prije nego što smo i pomislili na činjenicu kako nema ruke”, priča Christianne. “Jednostavno smo znali kako joj treba obitelj.”
Upravo zbog toga između Lexie, koja je slijepa, i Sophie postoji posebna veza.
“Tako su slatke zajedno. Lexie djeluje kao ruke a Sophie kao oči.”
“Lexie je poput moje naj, najbolje prijateljice zato što smo usvojene istoga dana i mislim da je to stvarno cool. Jako sam sretna jer sada imam braću i sestre”, kaže Sophie.
Koristi usvajanja invalidne djece
Christianne i Jeremy, koji su usvojili sedmero djece s invaliditetom, strastveno zagovaraju koristi usvajanja.
“To su djeca koju čeka tmurna budućnost odrastanja u sirotištima za djecu s posebnim potrebama. A u dosta zemalja niti nemaju posebno prilagođena sirotišta za takvu djecu”, kaže Jeremy.
“Tako ona imaju očite potrebe, ali i otkrili smo, s obzirom da smo prolazili već više puta kroz proces usvajanja, kako nevjerojatno blagoslove našu obitelj kada dođu ovdje.”
Obitelj je učinila neke prilagodbe kako bi bolje akomodirala Sophin invaliditet, na primjer tako što su sve drške na vratima promijenili u kvake kako bi Sophi mogla otvarati vrata bradom. Uz to, nabavili su i poseban bicikl.
Sjajna prilagodba
Ali djevojčica može koristiti svoja stopala za brojne svakodnevne zadatke poput kupanja, pranja zubi i pisanja.
“Stvarno je nevjerojatno kako se dobro Sophi prilagodila. Ljudi često pitaju ‘kako ste naučili svoju kćer da napravi ovo ili ono sa svojim stopalima?’ Odgovor je da ju nismo mi naučili”, kaže Jeremy.
“Sama se naučila prilagoditi na puno načina. Jako dobro piše svojim nožnim prstima. Crta i boja. Pere zube, može se prati i četkati kosu.”
Ples je jedna od Sophinih strasti i sedmogodišnjakinja je pohađala i balet. Ali prestala je jer joj je smetalo kada je ostatak grupe radio koreografiju rukama, što ona nije mogla. No sada ima svoju vlastitu plesnu instruktoricu, i s veseljem radi vlastite rutine.
“Volim plesati zato što sam onda sretna. Kad moj brat Connor svira klavir volim izmišljati plesove”, kaže Sophi.
Problemi i s nogama
Ono što čini sophinu želju, i sposobnost, plesanja još posebnijom je činjenica da kada je bila mala nije čak mogla niti hodati i njeni su se roditelji pitali hoće li provesti ostatak života u invalidskim kolicima.
Sophie nedostaje lisna kost u desnoj nozi. Zbog toga desna joj je noga slabija i kraća od lijeve. Neko je vrijeme koristila invalidska kolica koja je kontrolirala bradom ali bila je odlučna da će prohodati.
Unatoč tome što se sada može sama kretati, Sophino stanje i dalje utječe na njenu stabilnost, a bez ruku kojima bi se stabilizirala, ili zaštitila pri padu, djevojčica je pod stalnim rizikom da se ne ozlijedi.
“Najteža stvar mi je održavati ravnotežu. Ozlijedim se i plačem ponekad kada padnem i stvarno je teško”, kaže Sophie.
Grubi komentari
Osim modrica i posjekotina, Sophie je uz pomoć prijatelja i obitelji naučila i kako da se drži s neosjetljivim komentarima i čudnim pogledima.
“Naučili smo ju da daje zabavne i kreativne odgovore ako se nađe u neugodnoj situaciji”, kaže Christianne.
“Često ju pitaju ‘zašto nemaš ruke?’, a ona ponekad odgovori ‘zakopala sam ih’, ili ‘pojeo ih je morski pas’, i svi se nasmiju i to malo olakša situaciju.”
Kada je Sophie krenula u školi drugi su ju učenici pitali zašto nema ruke pa se je vratila doma sva u suzama i u strahu da se ponovo vrati u razred. Majka je otišla razjasniti kćerkim invaliditet, i pokazala je video svih stvari koje njena pametna kći može napraviti. Sophi je sada omiljena u razredu, a sva djeca žele sjediti s njom i voziti se dizalom s njom jer ona ne može koristiti stepenice.
Ali još postoje situacije kada se Sophie uzruja, ili zato što pogledi i buljenja postanu pretjerana, ili zbog frustracije.
“Kada ljudi daju grube komentare ili previše bulje ona se tipično zatvori i bilo je par suza kada se rekla ‘Samo želim biti u stanju raditi stvari isto poput druge djece’, ali kako vrijeme prolazi ima sve više samopouzdanja i više ju to ne smeta previše”, kaže Christianne.
“Toliko je vesela, ima toliko puno duha. Tako je slatka i brižna i prijazna. Iskreno, baš je savršeni malo anđeo. Ne mislim da će je to što nema ruku spriječidi da bilo što napravi”.
Sophi se nada da će njena priča navesti i druge da usvoje djecu iz siromašnijih zemalja. A njena odlučnost u prevladavanju svog invaliditeta inspiracija je drugima, i onima sa, kao i onma bez invaliditeta.
“Ne dopustite nikome da vas spriječi da radite ono što volite”, kaže Sophie.
