Sjeli su zajedno i prisjećali se starih uspomena iz škole, te pričali o svemu što se desilo tokom 30 godina.
Lorly je sačuvala sve od dana kada je radila kao učiteljica, čak i pismo dječakove majke kada je bio u njenom razredu 1988. godine.
“Željela bih da vam se zahvalim jer ste Coryu učinili prvu godinu školovanja jako zanimljivim iskustvom. Uživao je u svakom trenutku, i zadnjeg dana nije mogao prestati plakati jer je shvatio da sljedeće godine neće doći kod vas u razred. Ostavili ste jako pozitivan uticaj na njegov život i živote druge djece, i trebate biti ponosi na sebe.” pisalo je u pismu.
Prolazeći kroz sva sjećanja i uspomene oboje su zaplakali.
