Nakon što ga je porodica koja ga je usvojila, odbacila, vraćen je u dom za nezbrinutu djecu. Tamo je živio do svoje 18 godine. Poslije je bio prestar za to, te je bio primoran graditi sopstveni dom, ali nažalost nije imao nikoga koga bi mogao nazvati svojom porodicom.
Odlučio je pozvati svoju biološku sestru, koja je također data na usvajanje. Taj poziv je sve promijenio. On je otišao do nje, u porodicu u kojoj je živjela na par dana. Brzo su ga zavoljeli i uskoro počeli tretirati kao svog sina.
Ova priča je srceparajuća, ali ima sretan kraj jer on konačno ima porodicu koja ga voli onakvog kakav jeste.
