Radi njenog stanja, njena desna noga je zadržavala mnogo više tečnosti. Njeni vršnjaci su je često izazivali u školi, rugali se njenoj bolesti i davali joj razne nadimke.
Ali čak i nakon završetka škole njen život nije postao lakši. Kako je vrijeme proticalo tako je i njena noga rasla. Do njene 24. godine života, njena desna noga je bila duplo veća.
U jednom trenutku Meagan više nije mogla da trpi sva moguća prozivanja i napisala je ocu pismo kako joj je dosta svega i kako će to završiti.
Čak i kada je započela vezu, pokušavala je da sakrije svoju nogu. Izlazila je na mjesta koja su bila slabije osvijetljena i stalno je držala jastuk preko noge.
Na kraju je odlučila podijeliti sve to sa svojim bližnjima i dobila je izuzetno jaku podršku. Odlučila je podići ovisnost o svojoj bolesti i poteškoćama.
