Na Redditu, u rubrici ‘NoSleep’, članovi objavljuju priče koje su više ili manje utemeljene na stvarnim događajima. Kako god, nakon ove nećete moći zaspati…
Priču pod imenom ‘Majčin dnevnik’ možete pročitati i na Redditu, a mi ju donosimo u cijelosti i prevedenu. No, upozoravamo vas, ako je pročitate do kraja, večeras bi mogli imati problema sa spavanjem.
Prije nekoliko godina, nakon smrti moje majke, dobio sam nimalo lagan zadatak da sortiram svu njenu imovinu, sve ono što je ostavila iza sebe. Unaprijed sam znao da će većina toga završiti u smeću s obzirom da je moja majka zaista gomilala hrpe beskorisnih stvari.
Ona je, između ostalog, skupljala i knjige. Stare knjige. Mnoge od njih bile su zaista vrijedne. Prodao sam ih kako bi lakše isplatio njen sprovod. No, kako bi prošao kroz baš sve, trebala su mi skoro tri mjeseca. Iskreno, bilo mi je zlo od sortiranja i svih tih stvari. Među svom tom prašinom i paucima otupio sam čak i na one zanimljive stvari koje sam nalazio.
Da budem posve iskren, čovjeka zaista mogu iznenaditi stvari koje se mogu pronaći u gomili starih knjiga. Našao sam drevne enciklopedijske setove, kuharice s hrpom napomena pisanih olovkom na rubovima stranica, seksualne priručnike iz 19. stoljeća. Našao sam čak i brojne popise za trgovinu koje je majka pisala za oca i čudio se zašto je sve to čuvala. No, s druge strane, dobro sam znao da je bila mentalno načeta.
Na samom dnu posljednje kutije pronašao sam knjižicu. Bila je to tipična stara knjižica koja se ni po čemu ne ističe. No, s druge strane, mama ju je godinama imala uvijek uz sebe. Povremeno bi nešto zapisala u nju, no nikada nisam bio znatiželjan što zapravo piše. Ako ništa drugo, bio sam zaista iskreno dijete. Mislio sam kako je to njen osobni dnevnik pa nisam zavirivao u njega.
No, nje sada više nije bilo, a znatiželja u meni odjednom je počela rasti. Morao sam znati što se nalazi u knjižici. Možda ću tako saznati zašto se uvijek ponašala onako kako jest?! Ako ništa drugo, mislio sam, barem ću riješiti jednu od misterija iz djetinjstva.
Kada sam otvorio knjižicu, unutra je pisalo: ‘Ovo je život…’, a praznina je bila popunjena – mojim imenom. na svakoj stranici nalazio se neki značajniji trenutak u mojem životu, sve od dana kada sam rođen. Moje je rođenje bilo opisano vrlo humoristično s obzirom da sam se upiškio na doktora čim sam rođen. Bili su tu opisi moje prve riječi, prvog dana kada sam kušao krutu hranu i slično.
Mama mi nikada nije rekla da su moje prve riječi bile ‘K vragu!’. Prema zapisu u dnevniku, to se dogodilo nakon što sam ostao bez omiljene igračke. Nasmijao sam se jer se toga nisam sjećao, ali sam mogao zamisliti lice svog oca kada sam opsovao.
Zapisi su se samo nizali. U vrtiću sam se brzo snašao, a čitao sam knjige namijenjene nekoliko godina starijoj djeci. Nisam imao osjećaj da je majka bila uz mene za vrijeme svih tih događaja pa sam pretpostavio kako su joj to ispričale učiteljice i tete.
Prvi razred nalikovao je vrtiću, ali i oni nakon njega. Zapis o petom razredu najteže se čitao. U njemu su bili detalji problema koje sam imao sa svojom učiteljicom. Ona me znala udariti, a ja sam činio sve da to sakrijem od majke. No, ona je, čini se, sve to jako dobro znala. Pitao sam se zašto to nikada nije spominjala. No, možda je tako bilo bolje.
Nakon toga stvari su se počele odvijati dosta brzo. Šesti razred imao je samo nekoliko zabilješki, baš kao i sedmi. U osmom su započeli problemi, a mama je u dnevniku opisala što me dovelo do ponavljanja te godine. Srednja škola opisana je na samo dvije stranice.
I tu se stvari krenule u vrlo čudnom smjeru…
Očekivao sam da ću doći do kraja dnevnika, no njega nije bilo. Opisane su bile i godine nakon srednje škole. Trenutak u kojem sam izgubio nevinost. Dan kada sam prekinuo s prvom djevojkom. Pisalo je da je ostala trudna i da sam je prisilio na abortus.
Detalji u dnevniku počeli su me plašiti. Ne samo zato jer o njima nikada nisam pričao nikome, nego i iz razloga jer majka uopće nije bila uz mene kada su se dogodili. Kada sam otišao na studij, odselio sam u drugu državu. Izgubio sam kontakt s obitelji. Da, možda joj je to sve ispričala bivša djevojka, ali to mi se nije činilo pretjerano vjerojatnim. Mel nije… Mislim da je najbolje reći da nije voljela moju majku. Srele su se samo jednom i to nije završilo dobro.
Nakon zapisa o mojim godinama na fakultetu, prolistao sam sve do ove godine. Tada sam se počeo bojati. Moja je mama umrla 2010. godine, a u dnevniku su bili zapisi do 2015.
Došao sam i do posljednjeg zapisa. Njegov je datum bio 10. kolovoza 2015. godine. Sve stranice nakon njega bile su prazne. Od svih zapisa, ovaj me i dalje najviše proganja. taj datum nikada neću zaboraviti. Toga dana skoro me pregazio nepažljivi vozač. Nije vidio da se svjetlo na semaforu promijenilo i bio je mrak. Zbog toga nije bilo iznenađenje što je bio šokiran kada je vidio nekoga samo nekoliko centimetara od automobila.
Skočio sam i auto me nije udario. Još i danas mogu osjetiti kako je njegov retrovizor okrznuo moj ruksak. Još uvijek mogu vidjeti njegovo prestrašeno lice.
U dnevniku je sve to opisano do najmanjeg detalja, s jednom razlikom – tog 10. kolovoza ja sam ‘za dlaku’ izbjegao smrt.
Zapis u dnevniku kaže da nisam.
