Nakon dva sata, koliko ga je majka grlila i pričala mu, dječak je počeo pokazivati znakove života.
Isprva je to bio samo udah, što su liječnici protumačili samo kao refleks. Ali tada mu je majka počela s prstom davati malo izdojenog mlijeka i tada je počeo disati normalno.
“Pomislila sam: Moj Bože, što se događa?”, rekla je gospođa Ogg.
“Nešto kratko kasnije otvorio je oči. To je bilo čudo. Tada je pomaknuo ruku i uhvatio me za prst.”
“Otvorio je oči te je pomicao glavicu s jedne strane na drugu.
Doktori su mu nastavili pomicati glavicu govoreći: Ne vjerujem! Ne vjerujem!”
Do današnjeg dana ovo je medicinska misterija – ali jedna zaista prekrasna.
Podijelite ovo sa Facebook prijateljima.
