Internetom se velikom brzinom širi priča o dva bolesnika koji su dijelili sobu u bolnici. Trebaće vam jako malo vremena da je pročitate, ali će vas vjerovatno inspirisati da promijenite neka svoja razmišljanja.
Dva čovjeka, ozbiljno bolesna dijelili su bolničku sobu. Jedan čovjek morao je da sjedi na krevetu svakog dana sat vremena kako bi pokušao da prazni tečnost iz pluća. Njegov krevet bio je pored prozora. Drugi čovjek morao je da leži sve vrijeme. Zbližili su se pričom o životu, porodici, djetinjstvu, poslu…
Svakog popodneva, kada je čovjek pored prozora sjdio, opisivao je svom cimeru šta vidi kroz prozor. Čovjek koji je stalno morao da leži počeo je da živi za te trenutke kada je njegov svijet bio obogaćen svim opisima stvari koje se dešavaju napolju.
Kroz prozor se vidio park sa predivnim jezerom. Labudovi su plivali u jezeru dok su se djeca igrala pored vode. Parovi su šetali držeći se za ruke. Cvijeće u parku je bilo predivno, a u daljini se vidio i grad. Dok je čovjek pored prozora opisivao sve detalje, drugi čovek bi zatvorio oči i uživao u scenama. Jednog popodneva čovjek pored prozora opisao je paradu koja je prolazila pored bolnice. Iako nisu mogli da čuju zvukove mogli su da zamisle radost.
Dani i mjeseci su prolazili. Čovjek koji je morao da leži postao je ljubomoran na svog cimera i poželio da on dobije mjesto pored prozora ne bi li mogao da vidi sve ljepote o kojima je čuo. U svojoj očajničkoj želji odlučio je da otruje čovjeka pored prozora. Jednog jutra sestra je ušla u sobu i vidjela beživotno tijelo čovjeka pored prozora. Tijelo je odnijeto i ubrzo nakon toga drugi čovjek je zamolio da se njegov krevet premjesti pored prozora. Sestra je prihvatila, smjestila ga i ostavila samog.
Polako i uz veliki napor, ustao je da pogleda prizor kroz prozor. Vidio je samo zid. Pitao je sestru šta misli zbog čega je drugi čovjek opisivao onako divne prizore. Sestra je odgovorila da je drugi čovjek bio slijep i da nije čak mogao da vidi ni zid.
Rekla je: “Možda je samo želio da vas ohrabri i učini srećnim“.
Epilog:
Velika je sreća u tom da učinite nekog srećnim, bez obzira u kojoj se situaciji nalazili. Kad dijelimo tugu upola je lakše, ali kad dijelimo sreću upola je veća. Ako želite da se osjećate bogatim, izbrojite sve stvari koje imate, a novac ne može da kupi. Ne budite ljubomorni na druge ljude, već radite na sebi. Podijelite sreću i učinite nekog srećnim. U suprotnom naći ćete se ogorčeni i sami pred zidom. ( via telegraf )
