Kada biste danas sreli Lucy, vidjeli biste razigrano štene željno lizanja ruke. Ono što ne biste vidjeli njezina je bolna prošlost, koja uključuje tisuće kilimetara putovanja iz Egipta do Philadeplhije i lažnu smrti kako bi pobjegla od vlasnika zlostavljača.
U nastojanju pronalaska trajnog doma za Lucy, Special Needs Animal Rescue and Rehabilitation, neprofitna udruga sa sjedištem u SAD-u koja surađuje s međunarodnim skloništima za životinje, podijelila je njezinu inspirativnu priču.
U listopadu prošle godine SNARR je dobio poziv od sestrinskog skloništa u Egiptu, koji su tražili njihovu pomoć.
Radnici egiptskog skloništa poznavali su za mladog, čistokrvnog pit bulla koji je bio pothranjen i pun infekcija, a kojeg je, uz to, bivši vlasnik toliko pretukao da mu je slomio čeljust. Htjeli su ga spasiti, ali su bili suočeni s problemom: Vlasnik psa je bio njihov zemljoposjednik, s kojim su dijelili imanje.
Nakon što je vlasnik odbio njihovu ponudu da preuzmu brigu za psa, radnici skloništa smislili su plan kako ne bi uznemirili nasilnika ili riskirali da sklonište izgubi najam prostora.
Zvali su SNARR i sredili da ozlijeđenog psa pošalju u Ameriku po putniku volonteru koji će je odvesti u New York.
“Sklonište je moralo biti vrlo oprezno kada su psa odveli s imanja”, rekla je za The Huffington Post Lauren Connelly, koordinatorica udomljavanja u SNARR-u. “Ako bi naljutili tog čovjeka, onda sklonište ne bi postojalo i sve bi životinje o kojima brinu bile u opasnosti”.
Tako su volonteri čekali dok vlasnik nije napustio imanje. Zatim su uzeli štene i poslali ga u Ameriku. Kad je vlasnik vratio kući, radnici iz skloništa su mu rekli da je pas uginuo.
Prema Connelly, vlasnik nikada nije postavljao nikakva pitanja o psu.
Do trenutka kad je pas dostigao do Connelly u Philadelphiji bio je u strašnom stanju. Koža mladog pit Bulla i njezina slomljena čeljust bili su inficirani, a ona je bila previše uplašena da bi napustila svoju sanduk.
“Miris infekcije [Lucy] bi vam okrenuo želudac, toliko je bilo strašno”, kaže Connelly. “Čeljust ju je toliko boljela da nije mogla jesti. Morali smo joj napraviti juhu tako da može lizati hranu”.
Kad je Connelly odvela Lucy – ona joj je dala ime – veterinaru, stručnjaci su potvrdili da je imala nasilnu prošlost.
“Veterinar je rekao da joj je vilica bila slomljena na dva mjesta”, rekla je Connelly – a lomovi su bili posljedica udarca tupim predmetom. “Ili je bila udarena nogom ili nečim čvrstim poput cigle”.
Nakon rekonstruktivne kirurgije čeljusti, antibiotika i mjeseci oporavka, Lucy napokon živi život pun ljubav u Pittsburghu, u udomiteljskoj obitelji s troje male djece.
Po svemu sudeći, Lucy je vrlo društveno jednogodišnje štene vesele ćudi. Njezin jedini problem je u tome što se u početku plašila muškaraca.
“Nešto čega treba biti svjestan je da je plašljiva, osobito kad su u blizini odrasli muškarci (kako ju je zlostavljao jedan takav, nije ni čudno”, napisali su iz SNARR-a na Facebooku. “Ona ne postaje agresivna, nego odustane, djeluje plaho, sramežljivo i skriva se”.
Ali, kad se zagrije na nekoga, kaže Connelly da je Lucy najprijateljskiji pas kojeg ćete ikada upoznati. Ona se voli maziti i lizati ljude toliko da su je u SNARR-u polei od milja zvati “Licky Lou”.
“Ona je sada baš kao i bilo koji drugi pas”, kaže Connelly. “Nikad ne biste pogodili što joj sve se dogodilo”.
