Izmišljene priče pored toga što nisu stvarne mogu imati veliki uticaj na one koji ih čitaju. One nas uče lekcijama i osjećamo se manje usamljeni, te nam daju nadu. Ovo je priča koja se zove “Noćna straža” i napisana je 1964. godine od Roy Popkina.
Sestra je starom čovjeku rekla da mu je sin došao, morala je to ponoviti nekoliko puta prije nego što je on otvorio oči. Bio je pod sedativima i samo djelimično svjestan nakon teškog srčanog udara kojeg je dobio noć ranije. Starac mu je pružio ruku, a marinac ju je čvrsto uhvatio. Sestra mu je donijela stolicu i on je sjeo pored kreveta.
Momak je čitavu noć sjedio uz njega i čuvao ga za ruku i dao mu riječi potpore. Svaki put kada bis estra prošla pored sobe čula bi kako mu ovaj marinac šapuće rijeći podrške i utjehe. Nekoliko puta mu je predložila da se malo odmori, ali on je svaki put odbio.
Trenutak prije svitanja, stari čovjek je preminuo. Marinac je stavio njegovu beživotnu ruku na krevet i izašao da nađe sestru. Kada ga je odvela i krenula da obavi neophodnu dokumentaciju, mladi momak je čekao. Kada se sestra vratila, rekla mu je riječi utjehe, ali Marinac je je prekinuo.
Upitao ju je ko je bio taj čovjek. Ona mu je rekla da je to njegov otac. Momak mu je rekao da nije i da tog čovjeka nikada u životu nije vidio. Ona ga je potom upitala zašto ništa nije rekao kada ga je odvela do njega.
On je rekao da je znao da je došlo do greške kada su ga poslali kući, ali ono što se desilo je da su bila njih dvojica sa istim imenom, iz istog grada i sličnim serijskim brojem. Poslali su ga greškom, ali kada je vidio da je ovom čovjeku potreban njegov sin, a on nije bio tu, odlučio je da ostane, jer je on ionako bio toliko bolestan da ni ne zna da to nije bio on. Kada je shvatio koliko mu je potrebno da je neko tu uz njega, odlučio je da ostane.
Sada pogledajte video u prilogu i pripremite maramice:
