23. septembra, 1988. godine. Ernest i Anneke Robinson su dobili sina koji se zvao Matthew. Nažalost, on je rođen sa ozbiljnim zdravstvenim problemom, slijep i paralizovan od vrata prema dole. Doktori su rekli roditeljima da će vjerovatno umrijeti za nekoliko sati, ali se ipak pokazalo da je on hrabar i jak i uz podršku i vjeru njegove porodice, živio je deset i po godina.
Kada je bilo vrijeme da se oproste od Matthewa, 1999. godine, Ernest je odlučio da nadgrobni spomenik njegovog sina treba da bude nešto posebno, prelijepo i jedinstveno. On će biti simbol nade, a ne tuge. Spomenik zaista izgleda dirljivo.
Nakon njegovog rođenja, oduševio je doktore i nadmašio njihova očekivanja. Svoj život je proživio punim plućima. Iako je mogao da kaže samo nekoliko riječi, nastavio je da inspiriše njegovu porodicu i zajednicu u kojoj je živio.
21. februara, 1999. godine, Matthew je preminuo u snu. Crkva u kojoj su se ljudi opraštali od njega, bila je prepuna. 2002. godine, Ernest je odlučio da napravi nadgrobni spomenik za svog sina, te je želio da stvori nešto drugačije i unikatno što će se isticati. Na njemu se nalazio jednostavni natpis, ali iznad njega se nalazilo nešto što je bilo potpuno drugačije nego inače…
Nastavak priče na sljedećoj stranici…
