No, duboko u srcu znam da si ti to već znala. Ovaj Božić je trebao biti najbolji svih vremena. Gledam upravo u prvo Božićno drvo koje sam nakon nekoliko godina kupio, drvo koje samo zajedno postavili i ukrasili. Donji dio je ispunjen tvojim poklonima. Prekrasno su upakovani i složeni. Nema poklona za tebe, jer sam kao uvijek čekao posljednji trenutak da ih upakujem. Želim da znaš da sam imao mnogo poklona za tebe, koji bi ti se sigurno svidjeli. Znam da si me grdila jer sam htio da jedan poklon ranije otvoriš. Bio je to mali stol za šminkanje. Htio sam da imaš puno mjesta za svoju šminku i da ne moraš dijeliti ogledalo u kupaonici sa mnom. Također sam imao nekoliko knjiga jer znam koliko si voljela čitati. Tu je također termos za juhe, da možeš ponijeti jelo sa sobom na svoje novo radno mjesto. Bila bi oduševljena kapom koja se savršeno uklapa sa tvojim šalom.
Imala bi vlastitu zimsku garderobu i ne bi morala iznajmljivati moju ogromnu jaknu, moje mekane čarape i džempere jer ti je toliko hladno. Mogu ih još uvijek upakirati ako želiš. Živjela si samo kratko sa mnom, ali moj dom je ispunjen tvojom toplinom i energijom. Miriše na tebe, tvoja odjeća visi u mojim ormarima i tvoj mantilj visi na mojim vratima. Tvoje čizme još uvijek stoje pored vrata, tamo gdje si ih ostavila, prije nego si izašla prošle noći. Sada je sve tako prazno ovdje. Nedostaješ mi, Ky. Uvijek sam bio u stanju da popravim stvari i da riješim probleme drugih ljudi. Ali sada ne znam dalje. Osjećam se bespomoćno. Još uvijek čekam da uđeš kroz vrata. Volim te, Kylee. Znam da ćeš biti najbolja majka na nebu za naše dijete, kada se rodi u Junu. Volio bi da sam bar jednom mogao ugledati to malo lice. Znam da bi bilo lijepo kao majka. Sretan Božić, dušo. Obećajem da neću otvoriti poklone prije Božićneg jutra“.
